Ajmo reć – 31. listopada 2012.

Poslije prestanka rada dopisništva Jutarnjeg i Večernjeg lista, te Vjesnika u Šibeniku početkom listopada prestalo je postojati i dopisništvo Slobodne Dalmacije. Tim povodom zadnje srijede u listopadu o urušavanju medija i novinarstva, za kojeg kao da se zaboravlja da je „zanat” koji profilira ukuse, odluke i djelovanja, razgovarali smo sa šibenskom novinarkom, Drnišankom Jordankom Grubač.

Nakon Zagreba u kojem završava Filozofski fakultet, tadašnju jugoslavistiku i povijest umjetnosti, prvi posao dobila je u Radio Šibeniku, potom u Šibenskom listu i naposljetku do nedavnog umirovljena u Slobodnoj Dalmaciji, gdje i danas honorarno piše. Da je završila u Šibeniku krivo je kupanje i more uz kojeg se snažno vezala, tako da je jedna Vlajna postala najpoznatija šibenska mornarica.

Ističe kao unatoč očevoj zabrani da manje čita novine a više knjige, „gutala” je novine a ta fascinacija ostala je sve do danas. Profesionalnu sudbinu pak odredila joj je, ističe, upravo drniška gimnazija i okruženje u kojem je rasla – osebujni profesori, brojne van školske aktivnosti i društveni život tadašnjeg Drniša.

Kako reče „živahna” od mladenačkih dana i dalje neprestano istražuje i propituje. Žalosti je što danas sve manje je u medijima vijesti i priča kojima je na prvom mjestu istina u službi čitatelja, slušatelja ili gledatelja. No, ponovno da je na početku bavila bi se novinarstvom, a osobno srcu najviše su joj prirasle reportaže:

{play}audio/jordanka_31102012.mp3{/play}