Sitnice 26. put
Radio Drniš - 16. rujna 2009.
Kad god izgovorim naslov Sitnice, uhvati me strah da možda ne potcjenjujem poštovano slušateljstvo, ali opet, činjenica je da upravo sitnice čine život. Tako smo, evo, došli i do 26. priloga pod čuvenim nazivom Sitnice.
Mi svi, ja sasvim sigurno, gotovo da nismo ni svjesni strelovitosti promjena u životu, i tehnoloških i svih drugih. Nedugo prije Domovinskog rata s ponosom smo isticali kako drniški kraj ima preko tisuću video projektora, a dvije novootvorene videoteke jedva su uspijevale zadovoljiti interes široke publike. Sada je situacija bitno drugačija. Gotovo da nema kuće bez videa, a DVD-ovi se masovno “prže” ili čak kupuju originali koji se sada prodaju i u kioscima.
Naravno da se u toj tržišnoj orijentaciji na DVD-ima nađe svašta, ali izdavači se rukovode temeljnim poslovnim načelom: važno je prodati. Već u ovih nekoliko rečenica morao sam uporabiti više puta izraz video, CD i DVD. Tehnologija nužno unosi promjene i u jezik kao jedno izuzetno osjetljivo i živo tkivo.
Gledajući ovu gužvu oko školskih knjiga, pade mi na pamet kako bi se prema tom problemu postavila slučajno moja mater da se morala suočiti s njim. To bi tek bio kaos. Bude mi žao kad vidim pojedine očajne majke koje raznoraznim razmjenama i uspiju nabaviti pojedine knjige, a onda u školi saznaju da je riječ o pogrešnom izdavaču.
I onda opet sumnja: je li tablica množenja i abeceda i more drugih stvari u svim tim knjigama ista ili ima bitnih razlika!? Rekli bi stari Latini: O tempora, o mores!
I onda kaže televizija: puno je stresa u društvu, ljudi puno obolijevaju. Pa moraju. Gotovo da nema situacije koja nije napeta, šokovita, situacije u kojoj se mora trošiti, a nema se. Stres su i računi, za struju, za vodu, za telefon, za televiziju, za Internet, za komunalnu naknadu, za registraciju auta, za gorivo, za mobitel, a povrh svega toga valja se ponešto i obući, a valja i jesti, i to zamislite, svaki dan. Pa tko ne bi bio u stresu?!
Nekada, moj ćaća je imao mali račun za struju i za vodu, nije imao uopće račun za televiziju, za Internet, za komunalnu naknadu, za registraciju auta, za gorivo, za mobitel, a ni modno oblačenje nije mu bilo jača strana. Pa kako je onda on mogao biti u stresu? Jedino ako ne bi imao za svoju redovitu kutiju DIV Zete i pola litre crnoga kod Grabince. Bio bi u stresu i kad bi DOŠK loše igra, a mi smo se i na taj stres navikli.
Zato vi, poštovane slušateljice i poštovani slušatelji, ne dozvolite sebi da vas svlada bilo kakav stres. Budite poput jednog mog znanca koji živi na moru i iznajmljuje ležaljke turistima. Napisao je na plaži cjenik: Ležaljke 15 kuna dnevno, suncobran gratis. Jedan dan vidi jednog čovjeka kako mu nosi suncobran. Na pitanje zašto to čini, ovaj je hladno odgovorio: Pa piše da je suncobran gratis!