Završila je DOŠK-ova, gotovo savršena, sezona

Završila je DOŠK-ova, gotovo savršena, sezona. Sezona za koju je malo tko u startu uopće vjerovao da će bit ovakva, da će ispisati povijest. Malo tko se nadao duploj kruni, dvostrukim prvacima. Ali bilo je onih koji jesu. To su oni koji DOŠK-a dišu, pa povijest i pišu. Koji su još jednom dokazali, ma lekciju očitali, da gdje ima volje ima i načina, da su čuda moguća, unatoč nedostatku novca i ulaganja, ako su pokretači – ljubav, emocija, upornost. Još u srpnju 2024., imperativ je bilo osvajanje županijske lige. Cilj kojeg su postavili pred sebe članovi Uprave, trener i igrači, te tek šačica onih najvjernijih navijača što na Podvornici ‘vise po cile dane’. To su oni što kose, trimeraju, vare branke, kupe smeće, pituraju zidove, čiste tribine … između ostalog. Izdvajaju svoje vrijeme, nauštrb svojih obitelji a najčešće i vlastiti novac, kako bi dali ruke svome DOŠK-u. Jer tu su odrasli i tu je njihov dom. A da stvar bude još ljepša, to se konačno i prepoznalo, pa se šačica navijača do kraja sezone pretvorila u vojsku. Jer kako inače objasniti preko stotinu navijača u Sućurcu prije neki dan! Uz napomenu da se u isto vrijeme obilježavala obljetnica oslobođenja Miljevaca, održavao Prominski bronzin, te u Drnišu bila krizma. Husari se nisu dali smesti. U plavim majicama, napunili su tribine Jadrana, uz gromoglasno navijanje: ‘Podvornice stara neka te ne brine – ježa će gucati ko u DOŠK-a dirne’. Ali Jadran je DOŠK-u pomrsio plan, poznat kao 3/3. No valja znati – trener Hrvoje Dujić i  njegovi igrači u sezonu su krenuli s ciljem stvaranja pobjedničkog mentaliteta cijelog kluba, ne samo igrača. A tko imalo pozna Hrvoja, dodatna pojašnjenja nisu potrebna. I priča se zakotrljala. Iako su osvojili jesenski naslov, u proljetni nastavak prvenstva DOŠK nije ušao najbolje pa je lidersku poziciju nakratko bila preuzela Dinara. Potom dolazi do obrata. DOŠK-u se sreća osmjehnula porazom Dinare od Janjeva u Kninu, čime se uoči pet zadnjih kola ponovno probio na prvo mjesto. Ključna pobjeda, koja im je na kraju osigurala naslov prvaka, dogodila se u Kninu protiv Dinare 2:1, što je otvorilo put prema konačnom slavlju. No još su veći podvig plavi s Podvornice napravili osvajanjem županijskog Kupa. Na tom su putu u polufinalu srušili najprije Zagoru pa potom i Vodice, članove 3. NL – Jug. Čime su DOŠK-u donijeli veliki trofej nakon desetljeća suše. Na krilima dva naslova, krenulo se u kvalifikacije za popunu treće lige i onda se sve zakompliciralo. Pa hoće neće Hajduk 2 i Šibenik, pa hoće neće HNS širiti ligu, pa ulazi samo pobjednik kvalifikacija, pa ulaze oba finalista. I na koncu se ta trakavica još nije ni završila. Unatoč tome što se inzistiralo da fokus bude na igri i na pobjedama a ne zakulisnim igrama, plan 3/3 nije uspio. Trebalo je dobiti Raštane i Jadrana. Raštane su pobijedili a da ovo ne bude najbolja sezona, u 106. godina postojanja kluba, pobrinuo se Jadran iz Kaštel Sućurca. Unatoč ‘greškicama’ sudaca, prvi susret u Drnišu završio je 0:0, mada je DOŠK bio bolji. Da bi na uzvratu u Kašelama Jadran DOŠK-u napunio mrežu 0:3. Realno je bio uspješniji i zasluženo prošao u viši rang natjecanja. Bili su lakši, poletniji, nekako voljniji, DOŠK iscrpljen, bez svog vratara i još nekoliko prvotimaca. Svakako treba čestitati igračima, treneru Dujiću i cijelom klubu na postignutim rezultatima u netom završenoj sezoni koja je vrlo lako mogla imati i najveći mogući epilog. Bez obzira na poraz u kvalifikacijama, DOŠK je ove sezone toliko toga pokazao i pružio. Dao nam je sreću, ljubav, zajedništvo, s čim smo u Drnišu u teškom deficitu. Najveći uspjeh kluba je povratak navijača i publike. Najveći uspjeh ove sezone je prekrasna, donedavno nezamisliva slika dupkom pune Podvornice. Kakvu sanjamo i kakvu želimo – za našu djecu.

Matilda Jelčić Stojaković Nino Matić