Na današnji dan prije 32. godine napadni smo od srbočetničke vojske.
Prvi napadi dogodili su se 16. rujna 1991. godine u popodnevnim satima. Popodne i večer smo proveli u skloništima.
Na Drniš, Oklaj, Siverić i druga drniška naselja padale su granate iz topova i tenkova.
Predvečer je stiglo i zrakoplovstvo Jugoslavenske narodne armije.
Prve žrtve su pale toga dana na području Promine u selu Puljani, a radilo se o drniškom policajcu Šimi Grabiću te četvero nedužnih civila, među kojima se našlo i jedno dijete. Mate Burnać, Kata Pokrovac, Marija Verović i dvanaestogodišnja Marija Pokrovac tog su dana izgubili živote.
Uslijed žestokog granatiranja kolona ljudi prognanih iz svojih domova je u noći sa 16. na 17. rujna 1991. godine Kanjonom Čikole krenula prema Zagori. Bojeći se za svoj život, žene, djeca, starci i bolesnici su pješačili u strahu, neizvjesnosti …
Sedamnaest tisuća stanovnika je protjerano iz vlastitih domova, a oni koji nisu htjeli napustiti kuće su ostali kao svjedoci svih zločina na drniškom prostoru.
Uslijedila su ubojstva, palež, pljačke, i razaranja.
Drnišani su postali prognanici naredne četiri godine. Proveli su ih živeći u nadi i čekajući trenutak kada će se vratiti svojoj kući.
Zahvaljujući braniteljima taj su san dosanjali 05. kolovoza 1995.
Onima koji su u toj borbi svoj život položili na Oltar Domovine – neka je vječna slava i Hvala im.