Počela izgradnja Sunčane elektrane Promina – što je s prihodom lokalne jedinice?

U Promini je započela izgradnja najveće sunčane elektrane u ovom dijelu Europe investitora španjolske tvrtke Acciona Energija, koja je otvorila podružnicu Solarna Elektrana Promina d.o.o.,  snage 150 MW.

Projekt je vrijedan više od 115 milijuna eura a gradi se u južnom dijelu Općine Promina na području naselja Mratovo, Oklaj i Razvođe. Predviđeno trajanje radova iznosi 20 mjeseci a koncesija je na 30 godina.  Bit će instalirano preko 300 000 fotonaponskih modula  a kao dio projekta bit će izgrađena nova trafostanica 400 kV za prijenos energije u nacionalnu prijenosnu mrežu.

Radom sunčane elektrane proizvoditi će se količina električne energije koja je dovoljna da zadovolji potrebe oko 88 000 kućanstava a emisija CO2 tvrdi ivnestitor smanjiti će se za 140 000 tona godišnje.

Općina Promina očekuje znatan priljev sredstava u općinski proračun no hoće li to zaista biti tako nije sigurno – zbog dvosmislenosti relevantnih zakona.

Tim povodom razgovarali smo s načelnikom, brigadnim generalom Tihomirom Budankom:

• Koliko je vremena prošlo od ideje do početka realizacije projekta?

Prvo su 2009. godine u Prostorni plan Šibensko kninske županije uvrštena ova dva polja a potom 2014. godine u Prostorni plan Općine Promina, kojim smo se uskladili sa prostornim planom višeg reda, dakle županijskim.

• Zašto je ovaj projekt bitan za Općinu Promina?

Još je i općinska vlast prije mene smatrala da su obnovljivi izvori električne energije bitni ne samo za našu jedinicu lokalne samouprave već i za državu, što je kasnije potvrdila strategija energetskog razvoja koju je donijela Republika Hrvatska. To je jedini čisti oblik proizvodnje električne energije. Kod Nuklearnih elektrana imamo problem s radioaktivnim otpadom kojeg treba zbrinjavati, kod termo elektrana imamo problem s fosilnim gorivima, ugljenom, visoke emisije štetnih plinova, kod hidrocentrala imamo zadiranje u prirodu. Iako je Općina Promina preteča u proizvodnji električne energije, 1906. kad je napravljena hidrocentrala, narušena je priroda a četiri su slapa, Ćorića, Manojlovića, Miljacka i Rošnjak sigurno su primjerice promijenile svoj dotadašnji tok, ostane nam vjetar koji je vizualno nezgrapan za vidjeti i ostaju nam fotonaponi koji imaju svoje ploče koje se postavljaju na zemlju i traže veće područje, što je jedini njihov nedostatak. Nema zagađenja, nema štetnosti, ljudi na krovove kuća stavljaju takve elektrane, najmanje je štetna i za okoliš i za čovjeka.

Bitno je i što po sadašnjoj zakonskoj regulativi lokalnim jedinicama bi od proizvodnje električne energije trebale imati određenu naknadu. Naknada je bitna za naš razvoj. Po gruboj procjeni značajno bi to utjecalo na prihode našeg proračuna, na daljnji razvoj Promine, od infrastrukture, poboljšanja standarda življenja do razvoja poslovnih i građevinskih zona.

• Pratimo probleme susjednih lokalnih jedinica s naplatom financijskih davanja od strane investitora, je li u međuvremenu uređena zakonska regulativa?

To je glavni problem, mi smo nedavno sa županijom pokrenuli inicijativu da se dio zakonske regulative uskladi. Trenutno na snazi imamo Zakon o komunalnom gospodarstvu  koji se može tumačiti dvosmisleno, nije decidirano konkretno precizirano ni za investitora ni za jedinicu lokalne samouprave, uslijed čega su već pojedine susjedne nam općine na sudu, vode se upravni sporovi, što nije dobro za nikoga. Mi smo smatrali da će se taj dio odavno riješiti, obzirom prije koliko godina još smo ušli u cijeli projekt, međutim još postoje po tom pitanju problemi. Uz komunalni doprinos i  komunalnu naknadu imamo i  Odluku Vlade RH iz 2013. godine o visini naknade za korištenje prostora koje koriste proizvodna postrojenja za proizvodnju električne energije kada je država odredila iznos od jedne lipe po proizvedenom kilovat satu a hidroelektrane 0,795 lipa što mi uredno dobivamo od Miljacke u onom dijelu koji nama pripada.

Međutim ta jedna lipa nije mijenjana 13 godina, mada smo nekoliko dopisa upućivali resornom ministarstvu. Smatramo da taj dio treba pratiti zbivanja na tržištu, inflaciju, jer nije prilagođen trenutnom stanju. Ta jedna lipa 2013. godine značila je nešto, danas je situacija potpuno drugačija. Zato smo mi uveli komunalni doprinos i komunalnu naknadu koji je za nas određeni korektivni faktor, jer po nama realna cijena bi bila oko tri lipe, odnosno bila bi to realna dobit koja bi trebala pripasti jedinici lokalne samouprave što bi bilo oko milijun eura godišnje. Ako znamo da su naši prihodi bez primitaka 1,8 milijuna eura, to bi bilo preko 50 posto našeg proračuna što je značajno povećanje.

Inicijativa susjednih općina bila je da to bude 1 cent, mišljenja sam da se ne bi to trebalo paušalno na takav način određivati jer primjerice komunalna naknada vlasnicima turističkih objekata kaže 2,5% od prihoda, što je bliže ovoj računici od 3 lipe.
Na takav način to treba urediti, da se zna je li davanje  po prihodu ili po nekom drugom relevantnom faktoru, treba nedvosmisleno zakonski urediti i to je ono što mi tražimo, da se točno zna koliko je i što je da ne bude oštećen nitko, ni investitor ni lokalna jedinica.

A trenutno nije uređeno i mnogi se vode po sudu. Stoga smo skupa sa županijom uputili dopis ministarstvu i Vladi da se sve zainteresirane strane uključe i donese nova odluka. Tu još imamo i ministarstvo poljoprivrede i ministarstvo graditeljstva, kod njih se  pojavljuje problem nadležnosti, tko za šta izdaje koju dozvolu.

Napominjem, postoji otvoreni proizvodni pogon i zatvoreni proizvodni pogon. Nije isti tretman kolektora koji se stavlja na kuću jer oni su pomoćni dio za objekt koji ima građevinsku dozvolu dok ovdje se nešto gradi na prostoru koji se tretira kao vanjski, otvoreni proizvodni pogon i kao takav mora dobiti svoje tumačenje u Zakonu o komunalnom gospodarstvu. Na tome inzistiramo.

• Prostor od 300 hektara nije mali, tko je vlasnik i u čijoj je nadležnosti i inače o kakvom se zemljištu radi?

Zemljište je u vlasništvu Republike Hrvatske, njime gospodare Hrvatske šume. Nadležnosti se preklapaju. Imamo dva pojma, na ovim velikim parcelama daje se koncesija na služnost od 30 godina a poslije ovisi šta će sa tehnologijom biti, koliko će napredovati. Služnost daje ministarstvo poljoprivrede, sektor šuma, kojima se daje i obeštećenje, ministarstvo graditeljstva daje dozvolu za građenje tj tvrde objekte a to su trafostanica i rasklopno postrojenje. Inače se radi o krševitom području, mi nemamo nekakav tu potencijal, dijelom su tu bili rudnici boksita koji su neakativni i neperspektivni.

Radi se još i o donedavno minski sumnjivom području koje je desetak godina bilo u fazama razminiranja. Imamo rješenje od Hrvatskog centra za razminiranje da je prostor očišćen od mina, ali moramo napomenuti da i investitor već sada u dva navrata, zbog sebe i zaštite ljudi na terenu, proveo dodatna istraživanja na tim poljima,  naručili su i daljnja istraživanja po tom pitanju, da budu sigurni za ostale radnje kod postavljanja fotonaponskih panela, tako da će prostor kompletno osloboditi kao minski sumnjiv.

• Znamo da je država po raznim programima davala na desetke pa i stotine hektara šumskog ili poljoprivrednog zemljišta u zakup ili služnost, hoće li poljoprivrednici ili stočari ostati uskraćeni, kakva su vam tu iskustva?

Iskreno, ja sam zatekao razne programe Vlade RH za koje se tada, prije 15 godina smatralo da su dobra rješenja pa se na nekakav način pogodovalo poljoprivrednicima. Imamo primjere gdje su na desetke hektara dani po posebnom programu Vlade, gdje je teren bio isti, krčilo se, kamen se mrvio a u svim takvim slučajevima lokalna jedinica ima nula prihoda. Postoje dalje i slučajevi gdje imamo par tisuća eura prihoda za određene hektare koji su dani u zakup. Ali i to je zadiranje u prostor, mljevenje, kopanje, samo što tu koristi  ima pojedinac, mi nemamo. Poljoprivreda je isto zadiranje u prostor.

Sa stočarima je slična situacija, Hrvatske šume daju koncesiju za određenu naknadu, Agencija za plaćanja u poljoprivredi mnogostruko veću naknadu isplaćuje onom tko ima ispašu na takvom prostoru a lokalna jedinica na kojoj se to nalazi ništa.

Nismo mi protiv toga, neka naši ljudi rade i imaju, ali svi bi od korištenja prostora trebali imati jednaka prava. Trenutno puno toga nije pod nadzorom ni pod kontrolom. Posadi se trajni nasad ili drugo što postoji samo za potporu, društvo nema koristi i bez stvarne svrhe.

• Na dijelu ovog prostora nalazi se i podzemni neaktivni rudnik boksita Foča, kakva je njegova sudbina?

Studijom utjecaja na okoliš tražili smo da Foča ostane. Iako je devastirana otpadom koji je deponiran u ulaznim jamama, tražimo da se to očisti, zbrine na zakonom propisani način te da se ostavi mogućnost da se možda jednog dana iskoristi za muzej rudarstva jer ti naši rudnici su još uvijek mogući za nekakvu sanaciju u dijelu koji je interesantan.

Za nas Foča kao i Kumanovo imaju značenje i ostavili smo mogućnost makar da se prezentiraju  kao povijest rudnika, što je opet određena dobrobit za lokalnu jedincu i za mještane.

Ostalo su nadzemni kupovi koji će ići u neku drugu sanaciju.

• Jedan dio javnosti u Promini je nezadovoljan, što su izrazili nedavno i investitoru koji je u Oklaju upriličio javnu prezentaciju projekta a vidimo da se i u Sinju vodi kampanja protiv izgradnje fotonaponske elektrane, kakvo je vaše mišljenje o štetnosti ovakvih projekata?

Neminovno je da je svako zadiranje u prirodu šteta. Ali ako gledamo od svega skupa, od svih postojećih obnovljivih izvora energije, ovo je najmanje štetno rješenje. To je čišća električna energija, osim što zauzima veliki prostor. Međutim, kad su se radile studije utjecaja na okoliš taj je prostor izabran kao najbolji za tu namjenu. Više studija je to utvrdilo, ljudi od struke, kojima je to posao i struka. Kad su prošle a trajale su godinama, pokazale su da je projekt prihvatljiv.

Činjenica je da je to služnost, to nisu čvrsti objekti, slično kao trajni nasad, danas ga imate sutra nemate, investitor je dužan po isteku sve ukloniti a priroda će se regenerirati.

Ako ćemo gledati bilo kakav napredak i bilo kakav razvoj, ne samo za našu lokalnu jedinicu, nego i šire, to je smjer u kojem trebao ići. Primjer, u Sinju je hidrocentrala Peruča koja ima akumulacijsko jezero, za koje su potopili nekoliko naselja, zatim imaju hidroelektranu Orlovac, ali vodu eksploatira iz akumulacijskog jezero u Livnu. Koju bi to alternativu našli za opskrbu električnom energijom, a svi vrlo dobro znamo da je energija danas nešto bez čega ne možemo.

• Kakvi su vam planovi za dalje, gradi se trafostanica i rasklopno postrojenje od 600 MW, na tom prostoru su i neaktivna eksploatacijska polja boksita?

Kad su u prostorni plan uvrštena ova polja, imali smo neaktivna eksploatacijska polja i ja žalim šta u onom periodu kada smo imali priliku planirati, nismo ta polja stavljali na bivša eksploatacijska polja.

Na taj bi se način odmah rješavala dva problema, rješavali bi se ilegalnog opasnog otpada koji se nalazi kod nas u prostoru s jedne strane a s druge rješavali bi se krajobrazno kompletno loše slike i devastiranog prostora, a opet bi dobili potencijalnu mogućnost postavljanja fotonaponskih panela na prostoru bez zadiranja u daljni prostor.

Mi smo u fazi sanacije neaktivnih eksploatacijskih polja i došli smo do pred realizaciju. Sad se očekuje odluka Ministarstva gospodarstva gdje se mi kao lokalna jedinica određujemo za provedbu procedure izrade planske dokumentacije sanacije i odabiranja projektanta koji bi taj dio trebao napraviti.

Pošto je trafostanica i rasklopno postrojenje kapaciteta od 600 megavata, a ovo je fotonaponska elektrana od 150 megavata, još ima prostora za dodatno proširenje. Ideja je da se u ovome prostoru, gdje to studija pokaže da se može, a po pitanju zaštite okoliša to su prostori bivših rudnika boksita. Sanirali bi devastirani prostor i otpad koji se trenutno tu nalazi i dobili moguća nova polja za proširenje.

Na taj način, kad bi se sve objedinilo, to bi za Općinu Promina, bez obzira na sve paušalne prosudbe, to bio jedan nemjerljiv gospodarski poticaj, realizacija svega onoga što se u Općini Promina dalje može napraviti i podići življenje na veću razinu.

• Dakle, koncesija je dana na 30 godina. Sami ste rekli tehnologija napreduje. Tko zna što će biti po isteku koncesije od 30 godina? Ostat će to jedan ogromni prostor čija je obveza. Je li to definirano tko će to sanirati?

To je država dobro regulirala. Već kod kupnje fotonaponskih panela određen je iznos naknade koji uzima Fond za zaštitu okoliša. U slučaju da se dogodi situacija stečaja, propadanja ili bilo čega država je uzela u ovome slučaju nekih dva milijuna eura. Ukoliko se desi da investitor ne bi bio u mogućnosti taj dio sanirati zbog raznoraznih mogućih slučajeva država, odnosno Fond za zaštitu okoliša taj novac aktivira i sanira prostor.