‘Drniški RAD spašava šibenski Vodovod?’

Održana je tematska sjednica Gradskog vijeća Grada Drniša vezana uz novi Zakon o vodnim uslugama i integraciji isporučitelja vodnih usluga. Odnosno dnevni red se sastojao od jedne točke: Rasprava o integraciji javnih isporučitelja vodnih usluga na području Šibensko-kninske županije.

Sjednici su nazočili: potpredsjednik Vijeća za vodne usluge Vladimir Šimić, voditelj Sektora korištenja voda Hrvatskih voda d.o.o. Đino Zmijarević, Zlatko Ževrnja zamjenik direktora Vodnogospodarskog odjela Split, direktor Vodovoda i odvodnje d.o.o. Šibenik Zvone Štrkalj, direktor RAD-a d.o.o. Drniš Davor Jakelić.

Gradonačelnik Drniša Josip Begonja uvodno je kazao kako je Zakon o vodnim uslugama donesen 2019. godine, u kojem članak 8. kaže da vodne usluge na uslužnim područjima pružaju se preko jednog javnog isporučitelja vodnih usluga.
– ‘Članak 88. istog Zakona govori da svi postojeći javni isporučitelji vodnih usluga na uslužnom području dužni su se pripojiti javnom isporučitelju vodnih usluga koje je društvo kapitala, a koje je određeno Uredbom iz članka 7. ovog zakona kao društvo preuzimatelj. Društvo preuzimatelj dužno je isto izvršiti u roku od šest mjeseci.
Pripajanje se provodi sa brojem zaposlenika koji ne može biti veći od broja zaposlenih zaključno sa danom 31. 12. 2024. godine.
Između ostaloga zakon govori i o mjerama za neprovedbu pravila, to je ono što naš narod zove mrkva i batina.
Temeljem zakona Vlada je u lipnju 2023. godine donijela Uredbu o uslužnim područjima kojom je definirano da uslužno područje 32., od sveukupno 41., obuhvaća gradove i općine u Šibensko kninskoj županiji. Izuzev Kistanja i Civljana.

Danas imamo tematsku sjednicu na kojoj će nam gosti pobliže pojasniti sam zakon i uredbu’, kazao je gradonačelnik Begonja te dodao:
– ‘U našoj županiji djeluju četiri isporučitelja: Vodovod i odvodnja Šibenik, Rad Drniš, Komunalno poduzeće Knin i komunalno društvo za odvodnju u Primoštenu. Primoštenci su kategorički protiv, izjasnili su se prije par dana na svojoj tematskoj sjednici općinskog vijeća. Knin je na istom tragu. Moj stav je ponukan donekle povijesnim iskustvom.
Naime, svojedobno smo sa Kninom prije dvadeset godina krenuli u zajednički projekt koji je imalo dva podprojketa. Riječ je o projektima vezanim uz uređaj za pročišćavanje otpadnih voda. Tadašnja vlast se uspjela izboriti za odvajanje tih projekata, da tako kažem za rastavu braka sa Kninom, da svaki projekt bude za sebe. Knin je imao problema i sa rokovima i sa kvalitetom izvršenja radova i sa samom lokacijom kako je putem medija izvještavano.

Međutim od 2018. godine građani Drniša koji su spojeni na naš pročistač uredno plaćaju naknadu. Kninski pročišćivač danas radi bez da je na teret građanima Grada Knina.
Nemam ništa protiv spajanja, ali i da Knin kako je to uređeno u Uredbi bude u paketu. Jer iskustvo je pokazalo da mi napravimo sve kako treba, a izvučemo deblji kraj’, rekao je gradonačelnik.

Drniškim gradskim vijećnicima potom se obratio potpredsjednik Vijeća za vodne usluge Vladimir Šimić koji je kazao:
– ‘Kada se 2005. godine počelo govoriti o tome da ćemo morati udovoljiti financijski vrlo zahtjevnim direktivama EU, stručnjaci unutra vodnog gospodarstva shvatili su da će u jednom trenutku, nakon što prođu investicije kao što su izgradnje pročišćivača, što je za sobom povuklo i dogradnje kanalizacijskog sustava, cijena vode malim fragmentiranim  narasti preko granice od 3% neto raspoloživog dohotka građana. Što je alternativa tome? Napraviti što veće uslužno područje koje će brojem svojih kubika učiniti da se cijena vodnih usluga apsorbira, da se obuzda rast cijene vode.
Nismo se mi tome dosjetili nego smo gledali što su drugi uradili. Na 58 milijuna stanovnika Engleska danas ima 24 isporučitelja, Škotska jednog jedinog, Irska koja je naše veličine ali ima značajno veći broj stanovnika ima jednog isporučitelja, Nizozemska ima dvanaest.

Nama najbliža po administrativnoj tradiciji Mađarska, na 10 milijuna stanovnika, ima 44 isporučitelja vodnih usluga. Puno je primjera u Europi gdje je integracija već završena ili će tek doći.
Što se tiče našeg uslužnog područja 32, Šibensko kninske županije, izvršena studija pokazala je da je društvo preuzimatelj Vodovod i odvodnja Šibenik.
Prema izračunima – na području šibenskog Vodovoda nakon provedenih EU investicija cijena voda ostaje unutar 3% neto raspoloživog dohotka kućanstva, ostaje na 2,73%, u Primoštenu skače na 3,08%, u Drnišu na 3,48 %, u Kninu je 2,38% a ako bi se integriralo područje zajedno sa svim investicijama, sa onim iz europskih fondova te sa onima koje su isporučitelji vodnih usluga proveli iz drugih fondova i programa, cijena vode se zadržava unutar 2,77% neto raspoloživog dohotka. To na ovom području znači da bi građani integracijom imali uštedu od 6,70 kuna po metru kubnom. Ili 0,89 eura po metru kubnom.

Postavlja se pitanje, što ako do pripajanja ne dođe? To je Zakonska obveza. Glavna odgovornost je na skupštini društva, ako se ne donese takva odluka isporučiteljima koji ostanu izvan integracije bit će ukinuta licenca, bit će im uskraćen pristup EU fondovima, te državnim fondovima, više neće imati pravo pružati vodne usluge, te neće imati više pravo naplaćivati iste. On može isporučivati vodne usluge, jer će ga pritisak građana tjerati na to.  Ali lako se može dogoditi da građani primjerice kažu zašto plaćamo nekome tko nema licencu? To je put u nepovrat.
To vam ne preporučam. Naš je cilj osigurati građanima i poslovnim subjektima razvoj, kroz bespovratna EU sredstva, kroz državne fondove. Uz uštedu vode.

Cilj je potpuno pripajanje, odnosno da se sva tri poduzeća, isporučitelji vodnih usluga, na području Šibensko kninske županije pripoje šibenskom Vodovodu.
Postoji i termin nepotpunog pripajanja, da se priključi barem jedan od spomenuta tri. S tim da oni zajedno na uslužnom području isporučuju više od 50 % vode. S tim nepotpunim pripajanjem Šibenik je u zoni komfora, licenca mu neće biti ukinuta, štoviše bit će mu izdana nova’, kazao je na sjednici Vladimir Šimić.

Način na koje se vode komunalna poduzeća u Hrvatskoj više nije moguć, integracija je nužna kako bi cijena vode bila održiva odnosno priuštiva za građane. Ovom procesu nema alternative, konstatirao je voditelj Sektora korištenja voda Hrvatskih voda Đino Zmijarević:
– ‘Reforma vodnog sektora da je jednostavna, nije. Svaka reforma donosi nešto novo i ljudi se boje. Ne mogu ni svi biti zadovoljni. Prilikom ulaska Hrvatske u Europsku uniju morali smo potpisati pretpristupne dokumente, među kojima je bio i paket vodnih zakona i uredbi. Svima je već tad bilo jasno da način na koji vodimo komunalne firme nije održiv. Značajna sredstva idu iz Europe naročito prema vodno komunalnom sektoru i moramo stvoriti uslužna područja sa puno većim brojem stanovnika, odnosno puno većim brojem kubika, da bi se svi ti projekti koje provodimo mogli nasloniti na kubike da bi cijena vode bila održiva.

Trenutno u Hrvatskoj iz operativnog programa provodimo preko 60 aglomeracija vrijednih preko 4 milijarde eura, provodimo MPO projekte vodno komunalne malih intervencija 844 milijuna eura, od kojih dva i ovdje, izgradnja sustava Biočić Tepljuh kao i izgradnja dijela kanalizacijskog sustava – Drniš zapad 2. Zahvaljujem se direktoru RAD-a Drniš Davoru Jakeliću, moja suradnja s njima i djelatnicima je izuzetna.
Dakle to su zaista značajna ulaganja i bez europskih sredstava ne bi mogli napraviti silne sustave koje trenutno radimo. Član sam radne skupine i užeg povjerenstva koje je radilo na ovom paketu zakona. Širok krug ljudi je pripremao zakon.

U Hrvatskoj postoji 71 jedinica lokalne samouprave koja nema uopće isporučitelja vodnih usluga, nitko ih ne želi, nije lako raditi nove sustave. Nekih 1,5 % je priključeno na lokalne vodovode a nemaju zdravstveno kontroliranu vodu za piće kao što imate vi jer imate isporučitelja. Što želim reći? Jednostavno nije bilo drugog načina da integriramo jedne i druge u sustave javnog isporučitelja, bez ovoga zakona i ove urede. Zašto ovaj trenutak? NPOO, dakle preko 10 milijardi eura koliko se sliva u RH, bespovratno plus zajam, zahtjeva od nas ispunjavanje nekih kriterija, indikatora. Pojedine indikatore smo ispunili ali ova uredba o integraciji 41 isporučitelja vodnih usluga mora biti završena do 31. prosinca 2024. godine, inače sljedeća tranša od 991 milijuna eura i svaka ona iza nje neće biti isplaćena ukoliko se ne ispune svi indikatori. Odugovlačili smo dugo vremena i sad je krajnji trenutak. Ovom procesu nema alternative. Zajedno ćemo u budućnosti napraviti još bolje stvari’ – kazao je Zmijarević.

Zlatko Ževrnja, zamjenik direktora Vodnogospodarskog odjela Split kazao je kao razumije bojazni o integraciji,
– ‘Ali neophodno je okrupnjavanje, jer nova financijska omotnica od 990 milijuna eura neće biti moguća bez nje.
Ljudi strahuju jer vrijeme bivše države sustave javnih vodovoda gradili smo svojim doprinosima i radom, stvarali imovinu, gradili crpne stanice, infrastrukturu grada ili općine, komunalnog društva. Dugo sam u komunali, razumijem stavove. I sad to treba prenijeti nekome drugome, našu imovinu. Ali dobiti ćemo udjele, predstavnike u skupštini društva. Strahovi nisu opravdani, nadam se da će se integracija dogoditi, komunalno poduzeće će i dalje djelovati, djelatnike neće nitko dirati, puno je više onog dobrog nego negativnog, kazao je Ževrnja u Drnišu na tematskoj sjednici gradskog vijeća.

– ‘Šibenski Vodovod je već dijelom isporučitelj na području JLS Grada Drniša. Odnosi se to na Pakovo Selo, Pokrovnik, Radonić. Tako da već je sad Grad Drniš u suvlasništvu firme i ima svoga člana Skupštine, te 3 milijuna kuna temeljnog kapitala. Do sad smo obavili niz razgovora, Zakon je takav kakav je, kako su rekle kolege, i treba ga poštivati., Mi smo stabilna, zdrava i dobra firma, niz projekta provodimo, djelujemo na prostoru tri županije, tako da što se naše strane tiče mi ćemo svoje odraditi kako treba, uvažavajući sustav koji će nam se pripojiti, te uvažavajući zaposlenike koji ćemo preuzeti, kazao je u Drnišu direktor Vodovoda Šibenik Zvone Štrkalj.

Potom je za govornicu izašla vijećnica Vlatka Duilo koja je kazala:
– ‘Mi smo emotivno vezani uz naše komunalno poduzeće, postoje opravdani razlozi za to. Od rata smo devastirani i uništeni, a napravili smo potom veliki posao jer gotovo svako kućanstvo je priključeno na mrežu. Ostao je još posao zamjene azbestnih cijevi magistralnog vodovoda od Čikole do Drniša.
Naš udjel u Vodovodu Šibenik bit će mali, neznatan. Bojim se da će i utjecaj biti takav. Postoje strahovi da ovo područje više neće ići ukorak sa razvijenijim jedinicama lokalne samouprave. Međutim vidim da je batina veća od mrkve i da nemamo mogućnost izbora, ja sam legalist, ne želim sankcije, ne želim da ostanemo bez licence, ali ovu odluku, razumite nas, nije lako donijeti. Ispada da svoje blago dajemo drugome i onda čekamo sutra milost da nam se udijeli – tako to ispada.
Osim toga nejasno je, što ako svi odbijemo integraciju? Koliko sam shvatila Primošten je kategorički odbio, Knin je na istom tragu, što ako i mi odbijemo?’- pitala je Duilo.

Odgovore je ponudio Šimić:
– ‘RAD Drniš ima aktivu od 61 milijuna kuna, 54 milijuna kuna dugotrajne imovine od čega je čak 27,20 % kapitalizirano, što je odlična stvar. Mi obično srećemo isporučitelja sa jedan dva posto kapitalizacije. To je obično rađeno tamo gdje su se ‘pametno’ dosjetili da ne računaju amortizaciju u cijenu vodnih usluga, jer nisu upisivali vlastite uloge temeljni kapital, amortizacija nije završavala u cijenu a svi znamo da trošak amortizacije služi da se obnovi dugotrajna imovina. Vaše društvo je vodilo pametnu politiku. Međutim, matematika je takva, doći će trenutak kad više neće moći funkcionirati. Država tovari europske investicije, državi ih tovari europska komisija, opravdano da budem jasan.

Čak tri mehanizma vas štite od gubitka utjecaja u Vodovodu Šibenik. Prvo je dvostruka većina. Ako bi bilo potpuno pripajanje u društvo ulaze 23 JLS. Znači vodovod Šibenik ne može sam, bez obzira koliko Grad Šibenik u tom trenutku ima poslovni udio a ima većinski, sam ne može donijeti nijednu ključnu odluku, kao što je poslovni plan, sastavni dio kojeg je plan izgradnje komunalnih građevina, plan održavanja, plan radnih mjesta, ne može donijeti odluku o cijeni usluga, o naknadi za razvoj, imenovati direktora, za sve je potrebna dvostruka većina znači treba mu polovina od 23 JLS, znači mora koalirati upravo s vam, jer realno nitko drugi nije osim RAD-a Drniš sposoban provesti programe.
Drugi zaštitni mehanizam su državni programi. Kako ste do sada dolazili do sredstava Hrvatskih voda? Snagom politike. Politika je pohodila Hrvatske vode oni su načelom solidarnosti i prvenstva u potrebama dio sredstava naknade za korištenje voda i naknade za zaštitu voda alocirali na vaše područje, a sada je to pojačano i sa programima europske unije.
Treće je sposobnost da se na vaš zahtjev uvede posebni dio naknade za razvoj koji će se naplaćivati samo na području vaše buduće podružnice. Ta prikupljena sredstva će se ujedno moći potrošiti samo na vašem području.

A što ako ne pripojite? Pod hipotezom da Vodovodu Šibenik nitko ne pristupi on neće izgubiti licencu, imati će staru jer je poduzeo sve što se trebao da se okrupni. Ostali će izgubiti licencu’, odgovorio je Šimić.

Šimić je još istaknuo kako ukoliko dođe do priključivanja Drniš postaje podružnica, koja će gotovo sve isto obavljati kao do sada osim što će ploča na ulaznim vratima se promijeniti. Podružnica će imati poslovnu autonomiju, zadržava poslove održavanja sustava, priključenja i isključenja, osiguravanja dovoljnih količina vode, kao i upravljanje projektima te i provedbu postupaka javna nabave.
– ‘Dobiva se široka baza, u materijalnom smislu da svoje troškove Rad raspoređuje ne više na 655 tisuća kubika koliko isporučuje već na 9 milijuna i 336 kubika vode koliko bi se isporučivao zajedno sa Šibenikom. To je velika razlika, razlika koja utječe na cijenu’.

Vijećnik Ante Galić je potom rekao:
– ‘Znači naše poduzeće spašava šibenski Vodovod?
Jer u konačnici ako se ne spoji s nijednim Šibenik će raditi po staroj licenci, pitanje do kad? Ustavom je pitka voda zagarantirana svakom čovjeku, ovdje se radi o tome da politika centralizira stvari prema većoj sredini u našoj županiji prema Šibeniku’ – konstatirao je Galić.

– ‘Da Drniš spašava Šibenik čak ste u pravu.
Međutim, intencija zakona nije bila da veliki nose glavne projekte nego i mali gdje mogu, drniški Rad je jedan od takvih.
Ja očekujem da će Drniš biti određeni poguranac Šibeniku za cijelo ovo područje’, odgovorio je Zmijarević.

Odluka o integraciji treba biti donesena do 31. prosinca 2024. godine.
– ‘Europska komisija nam puše za vratom. Sljedeća tranša iznosi 991 milijun eura, ona se ne odnosi samo na vodne usluge nego na sve sektore u državi. Nema manevarskog prostora, nego se mora krenuti makar prisilno’, zaključio je Šimić.

– Zahvaljujem se gostima na odgovorima, možda ne baš zadovoljavajućima za nas.
Ono što je pred nama na redovnoj sjednici gradskog vijeća je suglasnost ili ne. Ja se ipak nadam produženju ovog roka do kraja prvog tromjesečja iduće godine’, kazao je gradonačelnik Begonja.