”Ponovno zajedno – program zapošljavanja žena u Gradu Drnišu” donosi priču s Miljevaca: 77- godišnjoj Peri najviše znači njezina gerontodomaćica Danira

Do sredine svibnja Grad Drniš provodi projekt ”Ponovno zajedno – program zapošljavanja žena u Gradu Drnišu” – financiran iz Europskog socijalnog fonda, Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. Partneri na projektu su HZZ – Područni ured Šibenik i Centar za socijalnu skrb u Drnišu.

Ukupna vrijednost iznosi 988.800,00 kuna, te je u 100 %-tnom iznosu sufinanciran iz EU fonda.

Na provedbi projekta zaposleno je 20 žena koje brinu i svakodnevno skrbe o 120 korisnika, starih i nemoćnih osoba.

Svrha ovog projekta je zapošljavanje teže zapošljivih skupina žena kroz izvaninstitucionalni sustav pružanja pomoći podrške starijim i nemoćnim osobama s područja Grada Drniša, a sve u cilju ublažavanja posljedica njihove nezaposlenosti i rizika od siromaštva, te poticanja socijalne uključenosti i povećanja kvalitete života krajnjih korisnika.

Biti u svojoj kući a da se nekome o njima brine starijim osobama je neprocjenjivo.

Djeca su uglavnom daleko, a oni usamljeni, takva je priča i naše sugovornice s Miljevaca 77- godišnje Pere Ivić  koju smo posjetili u Drinovcima.

– ‘Rođena sam u Nos Kaliku, a udala sam se u Drinovce 1974. godine, rodila dvoje djece. Puno radila da bi djecu podignula i školovala, a onda su oni zasnovali obitelj drugdje, kćer u Šibeniku, sin u Kaštelama.

Lani mi je umro suprug a ja ostala sama. Najteže mi upravo pada ta samoća odnosno najviše mi vrijedi kad mi dođe Danira. Bilo što da trebam ona mi pomogne, čak mi je i dimnjak očistila’ – ispričala nam je Pera tijekom posjete uz kavu i poderane gaće.

-‘ Prošetam se do susjeda, sve su to stariji ljudi u našem zaseoku, vrijeme skratim tako što spremim ručak, koliko mogu, malo vrtla imam. Ali samoća čini svoje i sve sam nekako lošije’, – potužila nam se Pera kojoj je nezamislivo da bi otišla negdje od svoje kuće i njena gerontodomaćica Danira znači joj najviše na svijetu.

A Danira nam kaže:

– ‘Od lani je sve boležljivija, slaba je na noge, slabije i vidi pa joj ja donesem što joj treba, i pročitam nalaze, režije, dokumente. A ona me uvijek lijepo dočeka, fritualama, palačinkama, kavom.

Poredim i pomognem šta god treba. Ona je fizički za svoje godine još dobra ali ta samoća i to što ne vidi najbolje predstavlja joj hendikep.  Njoj najviše znači to šta ja sjednem s njom i dva sata ponekad samo razgovaramo. Društvo joj nedostaje.

Izrazila je želju i da odemo na Visovac i sad planiramo kako to obaviti jer ja vozim i imam auto.  Postoje dani prema rasporedu kad ja posjećujem svoje korisnike ali ukoliko nešto iskrsne oni meni zovnu i ja sam im na raspolaganju. Puno im znači ta sigurnost da imaju na nekoga računati. jutros sam jednoj korisnici po kruh išla u Brištane jer joj je pobjeglo kombi vozilo koje po selima prodaje kruh.

Jako pohvalan je cijeli ovaj projekt, nadamo se i mi i korisnici da će potrajati i dalje.

Odgovara i nama ženama koje smo kroz njega dobile posao jednako koliko odgovara i korisnicima jer im je pružena skrb u njihovom domu’, istaknula nam je Danira Skelin.